1 Onda se Hana pomoli i reče: »Srce se moje u Gospodu raduje, diže se u Gospodu rog moj. Usta mi se šire na neprijatelje moje, jer se obradovah tvojemu spasenju.
2 Nitko nije svet kao Gospod, jer nikoga nema osim tebe, i nema stijene kao što je Bog naš.
3 Ne govorite više tako ponosito, neka drskost iz vaših ne izlazi usta; jer Gospod je Bog znanja i on odmjerava djela.
4 Lomi se luk junacima, a posrnuli se snagom opasuju.
5 Nekoć siti za kruh nadničare, dočim gladni ne gladuju više. I nerotkinja izrodi sedmero, a koja imaše mnogo djece, iznemože.
6 Gospod usmrćuje i oživljuje, strovaljuje u Šeol i podiže.
7 Gospod osiromašuje i obogaćuje, ponizuje i uzvisuje.
8 Uboga podiže iz prašine, potrebita iz bunjišta izvlači, da ih posjedne s odličnicima i dadne im u baštinu prijestolje slave. Jer Gospodnji su stupovi zemlje i na njih je postavio svijet.
9 On čuva noge pobožnika svojih, a opakî će zamuknuti u tmini; jer svojom snagom čovjek neće nadjačati.
10 Koji se protive Gospodu, bit će satrti; s nebesa će zagrmjeti na njih. Gospod će suditi krajevima zemaljskim; i dat će snage kralju svojemu i uzvisit će rog pomazanika svojega.«

Bog je suveren.