Jao onima što slaze u Egipat po pomoć, koji se oslanjaju na konje i pouzdaju u kola zato što ih je mnogo, i u konjanike zato što su vrlo jaki, a ne gledaju na Sveca Izraelova i Gospoda ne traže.
2 Al’ i on je mudar i svalit će nesreću i neće poreći svojih riječi, nego će ustati na dom zlotvorā i na pomoć onih koji čine bezakonje.
3 A Egipćani su ljudi, a ne Bog; i konji su im tijelo, a ne duh. I kad Gospod ispruži ruku svoju, onaj koji pomaže, on će posrnuti, a onaj kojemu se pomaže, on će pasti; i svi oni zajedno će skončati.
4 Jer ovako mi reče Gospod: »Kao što lav ili lavić reži nad plijenom svojim (kad se na njega sjati mnoštvo pastira, on se ne uplaši glasa njihova niti ga smete njihova buka), tako će Gospod Nad Vojskama sići da vojuje za goru Sion i za brdo njezino.
5 Kao što ptice lete, tako će Gospod Nad Vojskama zakloniti Jeruzalem, zakloniti i izbaviti, proći i spasiti.«
6 Vratite se k onome od kojeg ste se potpuno okrenuli, sinovi Izraelovi .
7 Jer u onaj dan svatko će odbaciti svoje srebrne kumire i svoje zlatne kumire — grijeh što su ga vaše ruke sebi načinile.
8 »Tada će Asirija pasti od mača — ne čovječjega, i proždrijet će je mač — ne ljudski; i bježat će ona pred mačem, i njezini mladići pod tlaku će pasti.
9 I stijena će njezina proći zbog straha, a knezovi njeni prepast će se stijega«, objavljuje Gospod, čiji je oganj na Sionu, a peć mu u Jeruzalemu.
Ingen kommentarer:
Legg inn en kommentar