VODEĆE  TIJELO JEHOVINIH SVJEDOKA.
DA LI JE PO BIBLIJI ?


... U svojoj poslanici Galaćanima  apostol Pavle iskreno i snazno izjavljuje
da on nije smatrao Jeruzalem kao božanski imenovan upravni centar
za sve aktivnosti širom cijele Zemlje. Ako je Isus imenovao takvo "upravno tijelo" i ako je postojalo, sigurno bi ih Pavle  kontaktirao odmah posle njegovog obracenja.
Pavao bi ih  kontaktirao odmah, pokorno, tražeći vodstvo i smjer,
posebno imajući u vidu tesku odgovornost koju je Isus stavio na njega da bude apostol neobrezanima.
Djela 09:15; Rimljani 11:13.

Ako je postojalo takvo "vodece tijelo"
sigurno bi bio zabrinut da koordinira svoj rad sa tim članovima.
Ako ne bi harmonirao svoju aktivnost i pokoravao se smjeru "vodeceg tjela" koje je Isus
postavio, pokazao bi "nedostatak poštovanja teokratskog reda."

Ali Isus nije rekao apsolutno ništa Pavlu (Šaula) o tome da ide u Jeruzalem.
Umjesto da ga posalje natrag u Jeruzalem, iz kojeg grada Pavao je upravo došao,
Krist ga je poslao u Damask.
On je dao  upute koje je imao za Pavla kroz Damaščanskom stanovniku po imenu
Ananija, očito on nije član nekog Jeruzalemskog  "nadležnog tijela".
Dj.ap. 9:1-17 ; 22:5-16

Od samog početka svoje poslanice Galaćanima, Pavle je jasno izrazio da niti njegovo apostolstvo niti njegov duhovni smjer ne dolazi od ljudi, narocito ne od apostola u Jerusalemu. Gal 1:1,10,11.

Istaknuo je činjenicu da nakon njegova preobracenja nije se obratio nekom ljudskom sjedištu vlasti, rekavši:
... ne posavjetovah se s  tijelom i krvlju
 i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu  apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u  Damask [u Siriji] . Gal 1:16,17

Tek tri godine kasnije Pavle je putovao u Jeruzalem.
I on navodi izričito da je u to vrijeme vidio samo Petra i Jakova, ali ne druge od apostola tijekom njegova petnaestdnevnog boravka. Gal 1:18,19

On dakle nije bio na nekom "seminaru" primajuci upute u režiji "Upravnog tijela".

Koliko ozbiljno je gledao na ovo vidimo iz toga sto je rekao u Gal 1:20  A što vam pišem evo Bog vidi da ne lažem.

Nakon toga Pavao je imao svoju bazu u Antiohiji, a ne Jeruzalem.
On je sudjelovao u misijskim putovanjima  ali skupstina u Antiohiji ga je poslala, ne Jeruzalem.
Iako je on bio relativno blizu Jeruzalema (Antiohija je u obalnom području Sirije),
proslo je dosta vremena prije nego što je Pavle vidio neki dobar razlog ili
priliku za povratak tom gradu.
On kaže, "Onda nakon četrnaest godina
opet sam otišao u Jeruzalem s Barnabom, uzimajući Tita zajedno sa mnom.
Ali iziđoh po otkrivenju" Gal 2:1,2

Iz opisa danog  u Djelima poglavlje 15 ovo može biti u vrijeme prepirke i rasprave o zakonu i obrezanju.
Pavao tvrdi da je on otišao u Jeruzalem onda samo "kao rezultat otkrivenja." Gal 2:2.
To pokazuje da kršćani nisu uobičajeno i rutinski
gledati na Jeruzalem kao sjedište centraliziranog autoriteta za sve kršćanske zajednice,
mjesto gdje se pitanja od bilo koje i sve vrste odlučuju.
Trebalo je božansko otkrivenje koje bi dovelo Pavla da bi putovao tamo.

Izvjestaj u Dj. ap. poglavlja petnaest pokazuje zašto Jeruzalem je bio
logično mjesto da idu za ovaj problem. Izvjestaj nigdje ne
ukazuje na to da je Jeruzalem mjesto neke vrste Međunarodnog upravnog tijela.
Umjesto,to je prvenstveno zbog toga jer Jeruzalem je izvor uznemirujucih problema
sa kojim su se Pavao i Barnaba suocili u Antiohiji, gdje su služili.

Stvari su bile relativno mirne u Antiohiji sve dok "ljudi iz Jeruzalema "
nisu došli i izazvali probleme svojim insistiranjem
da neobrezani kršćani trebaju biti obrezani i držati zakon. Dj. ap. 15:1,2,5,24.

Kršćanska zajednica je imala svoj početak u Jeruzalemu.
U Judeji, sa glavnim gradom Jeruzalema, bilo je, gdje pridrzavanje zakona prevladava najintenzivnije među osobama koje ispovijedaju Kršćanstvo.
Ovaj stav nastavlja čak godinama nakon sto posebno vijeće je odrzano.
Gal 2:11-14 ; Dj.ap 21:15,18-21.
Lupeži u Antiohiji su imali bazu u Jerusalemu.
Ove cinjenice, a ne samo prisutnost apostola, stvorilo je Jeruzalem prirodni položaj za raspravu i rješenje određenih problema...